Macaroni. Za neke su to precijenjeni i
preslatki kolačići za snobove, a drugi ih cijene i obožavaju i spremni su za
njih platiti traženu cijenu. Koja nikada i nigdje nije mala. U zagrebačkim će
vas slastičarnicama, na primjer, radost jedenja macarona koštati oko 6 – 8 kn po komadu,
ovisno o tome hoćete li macaron pojesti u jednom ili dva zalogaja.
Već dugo ih imam namjeru praviti, načitala
sam se literature na tu temu, znam na kojim se sve koracima može poskliznuti i
na što treba paziti, ali nikako nisu dolazili na red. Bilo me, priznajem, malo
strah. Međutim, jučer su mi ostala dva bjelanjka i pola šalice kreme od limuna
od jednog drugog kolača i jednostavno više nije bilo razloga da dalje odgađam
sraz s macaronima. I tako sam sinoć ostavila bjelanjke da prenoće na sobnoj
temperaturi i ujutro se, kad sam ostala sama, primila posla.
Prethodno sam, naravno, ponovila teoriju i
odlučila se slijediti Tartelettein recept. Ipak je žena majstorica za macarone.
Pogledajte samo koliki joj je dio bloga posvećen njihovoj izradi i koje lude
kombinacije boja i okusa smišlja.
Po njenom receptu ide 90g bjelanjaka, za
što kaže da su otprilike tri jaja. Ja sam imala samo dva bjelanjka, ali od
stvarno ogromnih jaja. Moja dva bjelanjka su težila 77g. Nisam se htjela
zafrkavati s razbijanjem još jednog jaja i odmjeravanjem potrebne količine
bjelanjka (jer bjelanjci se i ne daju baš lako podijeliti), nego sam izvukla
formulu po kojoj sam količine ostalih sastojaka prilagodila količini svojih
bjelanjaka, a kako bi omjeri ostali isti. Tako sada imam formulu koju mogu
dalje primijeniti na bilo koju količinu bjelanjaka, a ona glasi ovako:
Težinu
bjelanjaka u gramima pomnožite s:
-
1,2222 kako bi dobili koliko grama badema
trebate,
-
0,3333 kako bi dobili koliko grama šećera
trebate i
-
2,2222 kako bi dobili koliko grama šećera
u prahu trebate.
Molim. Hvala. Nema na čemu.
Nakon te matematike, odmjerila sam sve
potrebne sastojke (u mom slučaju 77g bjelanjaka, 94g badema, 26g šećera i 171g
šećera u prahu) i primila se posla.
Znači, večer prije nego što ćete se
upustiti u ovu akciju, bjelanjke ostavite u plastičnoj posudi s poklopcem da
prenoće na sobnoj temperaturi. OK, ako macarone radite u sred ljeta, ostavite
ih u frižideru, ali svakako ih razdvojite od žumanjaka večer prije.
Bademe fino sameljite. Ovako:
Ja sam koristila
mlinac za kavu i mljela sam ih u malim serijama kako se ne bi pregrijali i
pretvorili u pastu. Ako želite skroz bijele macarone bez ikakvih točkica po
sebi, blanširajte bademe. To svakako napravite večer prije kako bi se bademi
stigli dobro, dobro osušiti prije nego ih sameljete.
Bademe zatim pomiješajte sa šećerom u
prahu pa ih onda zajedno još jednom provrtite kratko u multipraktiku kako bi se
dobro, dobro povezali. Ovako:
Pazite samo da ne pretjerate i da se bademi ne pretvore
u pastu.
Obložite papirom za pečenja dva velika
lima.
Sada stucite čvrst snijeg od bjelanjka i
običnog šećera.
Drvenom kuhačom pomiješajte smjesu šećera
u prahu i mljevenih badema sa snijegom od bjelanjaka. Dobro promiješajte.
Smjesa treba malo splasnuti i postati gusta. Naravno, ne smijete ni pretjerati
s miješanjem. Znat ćete da ste gotovi kada pustite dio smjese da padne s
kuhače, a on se u idućih par sekundi stopi s ostatkom. Ja sam otpirlike desetak
puta promiješala smjesu. Zapravo, taman onoliko koliko je trebalo da postane
homogena.
Prebacite smjesu u slastičarsku vrećicu s
običnim okruglim nastavkom. Ako nemate takvu vrećicu, uzmite običnu vrećicu za
zamrzavanje i odrežite joj jedan vrh. Istiskujte smjesu na papir za pečenje
tako da formirate krugove promjera otprilike 3cm. Ostavite 3 – 4 cm razmaka
između macarona jer će se dosta proširiti. Nastojte dobiti parni broj radi
kasnijeg spajanja.
U ovoj fazi vam sve to skupa vjerojatno
neće izgledati obećavajuće jer ćete u glavi imati sliku krasnih napuhnutih
macarona s lijepo formiranim stopalom, a vaši će biti jedva par milimetara
debeli razliveni krugovi na papiru.
Ali, sve će se to vrlo brzo promijeniti.
Tako pripremljene macarone ostavite da se
suše na sobnoj temperaturi 45min do 1 sat i više. Koliko će im trebati ovisi o
količini vlage u zraku. Ovaj korak je izuzeto važan i o njemu ovisi hoće li
macaroni imati lijepu koricu. Da su macaroni spremni za pećnicu, znat ćete kada
ih lagano dotaknete, a smjesa vam se ne zalijepi za prst. Sada mogu u pećnicu
koju ste prethodno zagrijali na 150°C. Pecite svaki lim zasebno 12 – 15
minuta. Dok se peku nastojte ne gledati stalno kroz staklo od pećnice hoće li
se formirati to famozno stopalo. Iako, tome je nemoguće odoljeti.
Kada ih izvadite iz pećnice, nastupa pravi
stres. Posebno ako su vam uspjeli. Ja sam, recimo, bila uvjerena dok sam ih
gledala onako jadne i razlivene kako se suše na zraku, da od toga neće biti
ništa pa sam skoro pala u nesvijest kada sam ih vidjela kako lijepo rastu i
dobivaju stopalo. Tada sam znala da su uspjeli i tada me počelo brinuti hoću li
ih uspjeti odvojiti od papira. Jer, doći ovako daleko i onda zbrljati s
odvajanjem od papira... Ne bih to dobro podnijela.
Znači, čim ih izvadite iz pećnice, lagano
navlažite radnu plohu u kuhinji. Ali stvarno lagano. Doslovno par kapi je dovoljno.
Na u vlažnu površinu stavite papir za pečenje s macaronima i krenite ih lagano
odvajati jako tankom špatulom ili nožem. Nož također treba biti jako, jako
tanak.
Nakon što ste ih uspješno dovojili,
premažite ih kremom i spajajte dva po dva.
Ja sam koristila kremu od limuna koju sam
napravila od slijedećih sastojaka:
1 žumanjak
3 žlice šećera
korica od 1/2 i sok od 1 limuna
2 žlice slatkog vrhnja
U maloj posudi pomiješajte pjenjačom
žumanjak, šećer, limunovu koricu i sok pa stavite na laganu vatru da polako
zakuha. Nakon što zakuha, konstantno miješajte drvenom kuhačom. Nakon otprilike
5 minuta laganog kuhanja, dodajte slatko vrhnje pa kuhajte još 5 minuta.
Prelijte u šalicu i pustite da se ohladi. Ovu kremu možete napraviti večer
prije da vam bude spremna i rashlađena kada macaroni budu gotovi.
I na kraju, da vam odgovorim na pitanje
isplati li se sva ova zafrkancija? Isplati! I te kako se isplati! Ta sreća kada
kroz staklo od pećnice vidite da rastu i dobivaju stopalo je neprocjenjiva. Ja
sam u tom trenutku bila stvarno jako ponosna na sebe. Htjela sam zvati sve
ljude iz imenika po redu i vikati u slušalicu: "NAPRAVILA SAM MACARONE! IMAJU
STOPALO!". Naravno da nisam to napravila. To bi bilo suludo. OK, nazvala sam
muža i mamu, ali to se skoro pa ne računa. Odnosno, ne bi se računalo da im
odmah mailom nisam poslala i sliku, al dobro.
Eto. Moj vam je savjet da se upustite u
ovu avanturu. Ja jedva čekam opet!
Nema komentara:
Objavi komentar