subota, 30. studenoga 2013.

PITA SA SIROM I GROŽĐICAMA



Moja mama jako voli Veronikine mliječne proizvode. Ja je potpuno razumijem, jer i ja jako volim Veronikine mliječne proizvode. Moja mama ne živi u Zagrebu što znači da joj Veronikini proizvodi nisu dostupni. Zato moja mama svaki put kad dođe kod nas u posjet nakupuje zalihe Veronikinih proizvoda. I u većini slučajeva ih zabravi u našem frižideru i otputuje bez njih. Tako je bilo i zadnji put. Što znači da sam se našla u situaciji da imam skoro 1kg svježeg sira, 1/2 kg vrhnja i 1,5 kg maslaca u frižideru. Obzirom da slanje poštom nije bila opcija, morala sam nekako utrošiti sav taj materijal koji mi se neočekivano našao na raspolaganju. Pa sam ispekla ovu pitu. Ionako sam se baš bila zaželjela klasične slatke pite sa sirom, limunovom koricom i grožđicama.

Sastojci za tijesto:
250g oštrog brašna
2 žlice šećera
malo soli
130g maslaca
1 žumanjak
korica 1/2 limuna
4 žlice kiselog vrhnja

Sastojci za nadjev:
450g svježeg sira
2 žlice kiselog vrhnja
2 žumanjka
4 žlice šećera
sok od 1/2 limuna
šaka grožđica

Od gore navedenih sastojaka zamijesite prhko tijesto. Prvo pomiješajte brašno, šećer, sol i limunovu koricu pa rukama ili mikserom utrljajte hladni maslac narezan na kockice, a na kraju umijesite žumanjak i vrhnje. Formirajte dva diska od tijesta. Neka vam otprilike 2/3 tijesta čini veći disk, a 1/3 manji. Odložite u frižider na pola sata.

Za to vrijeme napravite nadjev. To ćete učiniti tako da ćete jednostavno smiksati zajedno sve sastojke.

Veći disk tijesta razvaljajte na veličinu okruglog kalupa za pite kojeg ste prethodno namazali maslacem i posuli oštrim brašnom. Prebacite tijesto u kalup i nabockajte ga vilicom. Nalijte nadjev. Od ostatka tijesta možete kao ja izrezivati razne oblike, možete plesti mrežu ili jednostavno možete ovaj kolač peći u običnoj pravokutnoj tepsiji kao klasičnu pitu s dvije kore. U tom slučaju tijesto čim ga zamijesite podijelite na dva jednaka dijela, a gornju koru na nekoliko mjesta nabodite viicom kako bi para mogla izlaziti van prilikom pečenja.


Pecite 30 – 40 minuta u pećnici prethodno zagrijanoj na 180°C.


utorak, 26. studenoga 2013.

KREM PILEĆA JUHA



Nisam baš fan mesnih bistrih juha. Ni pripadajuće im tjestenine. Zapravo, uopće nemam paštu za juhu u kući. Bistra mesna juha me vraća u školske dane, povratak kući iz škole, kada gladna ulazim u kuću, a za ručak juha, lešo meso i šalša. Ne samo što me taj obrok u tom trenutku nimalo ne zadovoljava, nego još prije svega moram pojesti i tu nesretnu juhu.

Dugo vremena nisam uopće kuhala mesne juhe. Udala sam se za čovjeka koji ih voli još manje od mene i stvarno, pored svih tih divnih jela na svijetu, nije bilo potrebe za mesnom juhom. S vremenom sam odlučila dati mesnim juhama priliku ali sam malo presložila stvari. Prvo, nema nikakve pašte. Skuham eventualno malo prosa sa strane i ono uspješno glumi paštu. Drugo, juha gotovo nikad nije bistra nego je krem. I treće, dobro je začinjena. S vremenom sam profiltrirala koje mi povrće paše u juhu, a koje ne. Pa tako nikada ne stavljam kupusnjače ni papriku. A uvijek stavim mrkvu, pastrnak i korabicu. Oni su mi baza. Pastrnak je pogotovo bitan. On daje jako finu aromu. Ako ne možete jesti juhu bez Vegete, probajte umjesto nje staviti pastrnak.

U juhi ne volim iznutrice pa ovu kuham od pilećih leđa s vratom. To je valjda najjeftiniji komad mesa (ok, kostiju) koji možete naći, a za ovu juhu mi je taman. Piletinu, kao i sve ostalo, kupujem na placu u mesnici specijaliziranoj za perad i tamo su leđa (hrbat) već istrančirani i prodaju se za desetak kuna po kilogramu. Mislim da ih nema po trgovačkim centrima. U svakom slučaju, neće nastati smak svijeta ako skuhate recimo batak sa zabatkom.

Evo što vam sve treba:

1 pileća leđa (hrbat) s vratom
po 1 komadić veličine palca korijena celera i peršina
1 nasjeckana stabljika celera
1/2 korabice srednje veličine (s lišćem)
1 mrkva srednje veličine
1 manji ili pola većeg korijena pastrnaka
nasjeckani zeleni dio jednog manjeg poriluka (danas nisam stavila, ali inače uvijek stavim)
par cvjetića brokule i/ili cvjetače (isto danas nisam stavila ali inače stavim)
1 mala grančica svježeg ružmarina
1 mala grančica svježeg timijana (samo listići)

sitno sjeckani peršinov list za posipanje na kraju



Povrće operite, očistite i nasjeckajte na manje komade pa ga skupa s hrptom s kojeg ste skinuli svu masnoću i začinima stavite kuhati u hladnu vodu. Nalijte toliko vode da bude prst iznad mesa i povrća. 



Posolite i pustite da se kuha 40ak minuta odnosno dok meso ne postane tako mekano da ga vilicom jednostavno odvajate od kostiju, a povrće se bez problema da zgnječiti.

Izvadite kuhanu piletinu pa skinite sve iskoristive dijelove mesa. Ispast će vam dobra šaka što je sasvim dovoljno za ovu juhu. Narežite na manje komade i ostavite sa strane.

Ako vam je ispalo više juhe nego što možete pojesti u jednom obroku, odlijte višak tekućine (samo juha, bez povrća) i spremite za kasnije ili zaledite. Ovo je zato jer sama juha dobro podnosi stajanje u hladnjaku ili zamrzavanje, dok povrće trba pojesti isti dan. U posudi s preostalom juhom smiksajte štapnim mikserom povrće u glatku kašu. Vratite meso, pospite svježim sitno sjeckanim peršinom i poslužite.

Ako vam juha nije dovoljno krepka ovakva kakva je, možete sa strane skuhati malo prosa ili neke druge žitarice pa dodati u gotovu juhu.



subota, 16. studenoga 2013.

POGAČICE SA SIROM I PESTOM OD BUNDEVINIH KOŠTICA

Evo jedan prijedlog za super efektan fingerfood kojeg je jednostavno napraviti, a izgleda kao da ste se prilično potrudili. I što je najvažnije, ove su pogačice jako zabavne za izradu. Najfinije su dok su još tople, ali su zbog količine nadjeva sočne i drugi dan. Ako ga dočekaju.

Umjesto velike količine teksta, slijedi strip odnosno recept u slikama.

Evo koji su vam sastojci potrebni:

Za pesto:
2 žlice bučinih sjemenki
1 žličica bučinog ulja
malo soli

Za tijesto:
250g brašna
4g suhog kvasca
5g soli
200g maslaca
150 g svježeg sira

Za nadjev:
100g svježeg sira
1 žumanjak
malo soli

Prvo napravite tijesto. Pomiješajte brašno, sol i kvasac, dodajte sir i na kockice narezan hladni maslac pa rukama ili mikserom umijesite glatko tijesto. Pokrijte krpom pa ga ostavite 45 minuta da se diže.

U mužaru zdrobite bučine sjemenke, dodajte im ulje i sol pa napravite pesto.




U posebnoj posudici pomiješajte sir, žumanjak i sol.

Uključite pećnicu da se zagrije na 200°C.

Razvaljajte tijesto koliko god tanko možete i u što pravilniji četverokut. Polovinu tijesta premažite s polovinom količine nadjeva i ravnomjerno pospite s polovinom količine pesta.


Preklopite nenamazani dio tijesta preko namazanog. Lagano pritisnite rukama da izađe sav zrak. Ponovo premažite polovinu površine preklopljenog tijesta s polovinom preostale količine nadjeva i polovinom preostale količine pesta.



Ponovo preklopite. Lagano razvucite dobiveno tijesto rukama kako bi ga još malo raširili. Površinu tijesta premažite preostalim nadjevom i pestom.


Nožem izrežite pogačice pa ih pecite 20-25 minuta na 200°C.





ponedjeljak, 11. studenoga 2013.

MACARONI S KREMOM OD LIMUNA


Macaroni. Za neke su to precijenjeni i preslatki kolačići za snobove, a drugi ih cijene i obožavaju i spremni su za njih platiti traženu cijenu. Koja nikada i nigdje nije mala. U zagrebačkim će vas slastičarnicama, na primjer, radost jedenja macarona koštati oko 6 – 8 kn po komadu, ovisno o tome hoćete li macaron pojesti u jednom ili dva zalogaja.

Već dugo ih imam namjeru praviti, načitala sam se literature na tu temu, znam na kojim se sve koracima može poskliznuti i na što treba paziti, ali nikako nisu dolazili na red. Bilo me, priznajem, malo strah. Međutim, jučer su mi ostala dva bjelanjka i pola šalice kreme od limuna od jednog drugog kolača i jednostavno više nije bilo razloga da dalje odgađam sraz s macaronima. I tako sam sinoć ostavila bjelanjke da prenoće na sobnoj temperaturi i ujutro se, kad sam ostala sama, primila posla.

Prethodno sam, naravno, ponovila teoriju i odlučila se slijediti Tartelettein recept. Ipak je žena majstorica za macarone. Pogledajte samo koliki joj je dio bloga posvećen njihovoj izradi i koje lude kombinacije boja i okusa smišlja.

Po njenom receptu ide 90g bjelanjaka, za što kaže da su otprilike tri jaja. Ja sam imala samo dva bjelanjka, ali od stvarno ogromnih jaja. Moja dva bjelanjka su težila 77g. Nisam se htjela zafrkavati s razbijanjem još jednog jaja i odmjeravanjem potrebne količine bjelanjka (jer bjelanjci se i ne daju baš lako podijeliti), nego sam izvukla formulu po kojoj sam količine ostalih sastojaka prilagodila količini svojih bjelanjaka, a kako bi omjeri ostali isti. Tako sada imam formulu koju mogu dalje primijeniti na bilo koju količinu bjelanjaka, a ona glasi ovako:

Težinu bjelanjaka u gramima pomnožite s:
-       1,2222 kako bi dobili koliko grama badema trebate,
-       0,3333 kako bi dobili koliko grama šećera trebate i
-       2,2222 kako bi dobili koliko grama šećera u prahu trebate.

Molim. Hvala. Nema na čemu.

Nakon te matematike, odmjerila sam sve potrebne sastojke (u mom slučaju 77g bjelanjaka, 94g badema, 26g šećera i 171g šećera u prahu) i primila se posla.

Znači, večer prije nego što ćete se upustiti u ovu akciju, bjelanjke ostavite u plastičnoj posudi s poklopcem da prenoće na sobnoj temperaturi. OK, ako macarone radite u sred ljeta, ostavite ih u frižideru, ali svakako ih razdvojite od žumanjaka večer prije.

Bademe fino sameljite. Ovako:



Ja sam koristila mlinac za kavu i mljela sam ih u malim serijama kako se ne bi pregrijali i pretvorili u pastu. Ako želite skroz bijele macarone bez ikakvih točkica po sebi, blanširajte bademe. To svakako napravite večer prije kako bi se bademi stigli dobro, dobro osušiti prije nego ih sameljete.

Bademe zatim pomiješajte sa šećerom u prahu pa ih onda zajedno još jednom provrtite kratko u multipraktiku kako bi se dobro, dobro povezali. Ovako:



Pazite samo da ne pretjerate i da se bademi ne pretvore u pastu.

Obložite papirom za pečenja dva velika lima.

Sada stucite čvrst snijeg od bjelanjka i običnog šećera.



Drvenom kuhačom pomiješajte smjesu šećera u prahu i mljevenih badema sa snijegom od bjelanjaka. Dobro promiješajte. Smjesa treba malo splasnuti i postati gusta. Naravno, ne smijete ni pretjerati s miješanjem. Znat ćete da ste gotovi kada pustite dio smjese da padne s kuhače, a on se u idućih par sekundi stopi s ostatkom. Ja sam otpirlike desetak puta promiješala smjesu. Zapravo, taman onoliko koliko je trebalo da postane homogena.

Prebacite smjesu u slastičarsku vrećicu s običnim okruglim nastavkom. Ako nemate takvu vrećicu, uzmite običnu vrećicu za zamrzavanje i odrežite joj jedan vrh. Istiskujte smjesu na papir za pečenje tako da formirate krugove promjera otprilike 3cm. Ostavite 3 – 4 cm razmaka između macarona jer će se dosta proširiti. Nastojte dobiti parni broj radi kasnijeg spajanja.

U ovoj fazi vam sve to skupa vjerojatno neće izgledati obećavajuće jer ćete u glavi imati sliku krasnih napuhnutih macarona s lijepo formiranim stopalom, a vaši će biti jedva par milimetara debeli razliveni krugovi na papiru. 



Ali, sve će se to vrlo brzo promijeniti.

Tako pripremljene macarone ostavite da se suše na sobnoj temperaturi 45min do 1 sat i više. Koliko će im trebati ovisi o količini vlage u zraku. Ovaj korak je izuzeto važan i o njemu ovisi hoće li macaroni imati lijepu koricu. Da su macaroni spremni za pećnicu, znat ćete kada ih lagano dotaknete, a smjesa vam se ne zalijepi za prst. Sada mogu u pećnicu koju ste prethodno zagrijali na 150°C. Pecite svaki lim zasebno 12 – 15 minuta. Dok se peku nastojte ne gledati stalno kroz staklo od pećnice hoće li se formirati to famozno stopalo. Iako, tome je nemoguće odoljeti.

Kada ih izvadite iz pećnice, nastupa pravi stres. Posebno ako su vam uspjeli. Ja sam, recimo, bila uvjerena dok sam ih gledala onako jadne i razlivene kako se suše na zraku, da od toga neće biti ništa pa sam skoro pala u nesvijest kada sam ih vidjela kako lijepo rastu i dobivaju stopalo. Tada sam znala da su uspjeli i tada me počelo brinuti hoću li ih uspjeti odvojiti od papira. Jer, doći ovako daleko i onda zbrljati s odvajanjem od papira... Ne bih to dobro podnijela.

Znači, čim ih izvadite iz pećnice, lagano navlažite radnu plohu u kuhinji. Ali stvarno lagano. Doslovno par kapi je dovoljno. Na u vlažnu površinu stavite papir za pečenje s macaronima i krenite ih lagano odvajati jako tankom špatulom ili nožem. Nož također treba biti jako, jako tanak.

Nakon što ste ih uspješno dovojili, premažite ih kremom i spajajte dva po dva.

Ja sam koristila kremu od limuna koju sam napravila od slijedećih sastojaka:

1 žumanjak
3 žlice šećera
korica od 1/2 i sok od 1 limuna
2 žlice slatkog vrhnja

U maloj posudi pomiješajte pjenjačom žumanjak, šećer, limunovu koricu i sok pa stavite na laganu vatru da polako zakuha. Nakon što zakuha, konstantno miješajte drvenom kuhačom. Nakon otprilike 5 minuta laganog kuhanja, dodajte slatko vrhnje pa kuhajte još 5 minuta. Prelijte u šalicu i pustite da se ohladi. Ovu kremu možete napraviti večer prije da vam bude spremna i rashlađena kada macaroni budu gotovi.

I na kraju, da vam odgovorim na pitanje isplati li se sva ova zafrkancija? Isplati! I te kako se isplati! Ta sreća kada kroz staklo od pećnice vidite da rastu i dobivaju stopalo je neprocjenjiva. Ja sam u tom trenutku bila stvarno jako ponosna na sebe. Htjela sam zvati sve ljude iz imenika po redu i vikati u slušalicu: "NAPRAVILA SAM MACARONE! IMAJU STOPALO!". Naravno da nisam to napravila. To bi bilo suludo. OK, nazvala sam muža i mamu, ali to se skoro pa ne računa. Odnosno, ne bi se računalo da im odmah mailom nisam poslala i sliku, al dobro.

Eto. Moj vam je savjet da se upustite u ovu avanturu. Ja jedva čekam opet!