CLAFOUTIS SA ŠLJIVAMA

Clafoutis. Francuski desert koji se tradicionalno radi s trešnjama. Nema tijesta, samo kremu i voće. Ili samo jako kremasto tijesto i voće. Ovisi s koje strane gledate.

Prvi put sam ovaj desert radila prije par godina baš s trešnjama. I nije mi se svidio. Što je prosto nevjerojatno za jedan desert. Nekakvo gumeno tijesto koje ne zna što bi zapravo htjelo biti i u njemu trešnje koje s tim tijestom nemaju puno veze. Obzirom da trešnje imaju vanjsku opnu, nisu se nikako mogle, da tako kažem, sljubiti s tijestom. Bezveze.

I onda mi je jučer palo na pamet ponovo raditi clafoutis ali ovaj puta sa šljivama. Koje također imaju vanjsku opnu. Pa sam ih ogulila. To je nešto što sigurno nemam namjeru raditi s trešnjama. Inspiracija mi je bio recept Julie Child kojeg sam našla ovdje ali sam se putem poprilično s njim razišla. Promijenila sam omjer voća i tijesta i dio mlijeka zamijenila slatkim vrhnjem.

Ovaj clafoutis je ispao odlično. Tijesto nije ispalo gumeno, dobilo je finu hrskavu koricu i savršeno se stopilo s oguljenim šljivama natopljenim u likeru od kupina.

Evo recepta:

300 g šljiva

nekoliko žlica likera (Maraschino, Cherry Brandy ili bilo kakav domaći voćni liker)

150 ml mlijeka

100 ml slatkog vrhnja

4 žlice šećera

1 vanilin šećer

3 jaja

1 žličica ekstrakta vanilije

3 žlice brašna

malo maslaca za premazivanje kalupa

Svaku šljivu zarežite na jednom mjestu nožem pa ih sve zajedno ubacite na 10 sekundi u kipiću vodu. Prohladite ih kratko pod mlazom hladne vode pa im ogulite kožu, prepolovite ih i odstranite im koštice. 

Koža se lako skida i nećete izgubiti previše vremena i živaca.

Prelijte ih likerom (ja sam koristila domaći liker od kupina) i ostavite stajati sat vremena.

Miksajte jaja sa šećerom, pa umiksajte sve ostale sastojke osim brašna i vanilin šećera. Na kraju najmanjom brzinom miksera ili ručno umiješajte brašno. Pazite na grudice. Ovo tijesto im je sklono. Tijesto će biti potpuno rijetko, kao tijesto za palačinke.

Namastite vatrostalnu zdjelu pa nalijte u nju otprilike trećinu tijesta i stavite peći u pećnicu koju ste prethodno zagrijali na 180C. Pecite desetak minuta dok tijesto ne dobije laganu koricu. Izvadite zdjelu i na tijesto poslažite šljive (ulijte i sav sirup koji se formirao na dnu zdjele sa šljivama), pospite ih vanilin šećerom i prelijte ostatkom tijesta. Neke šljive će malo isplivati ali to je skroz u redu. Pecite još 30 minuta pa provjerite čačkalicom je li pečeno. Čačkalica mora izaći čista.

ZDRAVI KEKSIĆI S BANANOM, ČOKOLADOM I BRUSNICAMA

Nećemo se lagati. Postoji gomila keksića finijih od ovih. Ali ako nastojite jesti zdravo ili iz bilo kojeg razloga ne konzumirate, jaja, pšenicu ili bijeli šećer, onda im svakako dajte priliku. Zapravo, ispali su puno ukusniji nego što sam očekivala. Svakako im ide u prilog i to što se zamijese u jednoj jedinoj posudi i gotovi ste s njima za 20 minuta. Računajući i svo mljevenje i sjeckanje koje trebate odraditi. A i idealan su način za potrošiti bananu koja je ostala zaboravljena u zdjeli s voćem i kojoj se životni vijek opasno približio kraju.

Meni su ovi keksići poslužili kao savršeno sredstvo da se izborim sa svojim strahom od stevije i konačno je upotrijebim u nekom jelu. Želim već dugo isprobati kako funkcionira ta zamjena za šećer, ali budući da imam strašnu averziju prema svim umjetnim zaslađivačima, jadna je stevija dugo čekala na red. OK, stevija nije umjetni zaslađivač, ali znate na što mislim. Prije nekog vremena sam probala tekuću čistu steviju i shvatila da ja to ne mogu. Jednostavno je imala očajan metalni miris i izrazito jak biljni okus (slično kao Jaegermaister liker ali ne na dobar način) pa sam je proslijedila dalje. Ali nisam htjela tako lako odustati pa sam sa stranice www.iherb.com naručila steviju s aromom vanilije i cimeta. I tu sam koristila u ovim keksićima. Odnosno, u jednom njihovom dijelu jer nisam bila dovoljno hrabra da je stavim u cijelu smjesu. Što ću idući puta svakako napraviti.

Nakon litanije o steviji evo i recepta za keksiće:

1 veća (pre)zrela banana

70 g zobenih pahuljica

75 g oraha

50 g maslaca

50 g tamne čokolade

1 žlica suhih brusnica

I još:

1 (pre)puna žličica meda

par kapi stevije

Sameljite orahe, a zobene pahuljice usitnite u multipraktiku ili sa štapnim mikserom dok ne dobijete nešto nalik grubom pijesku. Otopite maslac na pari ili jako laganoj vatri i pustite ga da se prohladi. Nasjeckajte brusnice i čokoladu.

U većoj zdjeli vilicom zgnječite bananu pa joj dodajte orahe, zobene pahuljice i maslac. Miješajte kuhačom dok ne dobijete jednoličnu smjesu. Na kraju umiješajte komadiće čokolade i brusnica.

U ovoj fazi sam odvojila otprilike trećinu smjese i u manji dio dodala tri kapi tekuće stevije, a u veći dio žličicu meda, dobro promiješala i stavila u hladnjak na pola sata da se stisne. Ako nemate ili ne želite koristiti steviju, jednostavno u cijelu smjesu dodajte 2 žličice meda.

Nakon što se smjesa stisnula, uz pomoć žlice i ruku oblikujte keksiće debljine otprilike 1,5 cm i promjera 4 cm. Meni ih je ispalo 18 komada. Poslažite ih na lim obložen papirom za pečenje i pecite 15 minuta u pećnici prethodno zagrijanoj na 180C.

Prva tri reda su keksići s medom, a zadnja dva sa stevijom. 

Ispostavilo se da ova stevija u ovim keksićima jako dobro funkcionira. Zasladila ih je, a opet nije im promijenila okus. Čak im je malo dala dodatne arome. Zadovoljna sam.

Na kraju još samo želim napomenuti da su ovi keksići, iako zdravi i bez «loših» sastojaka ipak kalorijska bomba pa ako pazite na kilograme, nemojte pretjerati.

LAGANI ČOKOLADNI KOLAČ S BRESKVAMA

Kolač bez brašna, s vrlo malo masnoća i s manje šećera nego što ga neki stavljaju u kavu. A opet bogat, sočan i čokoladan. Htjela sam napraviti nešto s breskvama i čokoladom. Google mi nije izbacio ništa što bi me dovoljno zaintrigiralo pa sam se morala okrenuti vlastitoj pameti. I evo što sam smislila:

Tijekom tog misaonog procesa zaključila sam da bi bilo baš zgodno da to bude kolač koji se nakon pečenja preokrene. Ta ideja mi je malo zakomplicirala život, ali o tome nešto kasnije.

Evo i recepta:

4 srednje velike breskve

1 žlica limunovog soka

5 jaja

2 vanilin šećera

100 g tamne čokolade

50 g maslaca

100 g mljevenih oraha (nisam probala, ali sigurna sam da su bademi odlična zamjena)

Sameljite orahe. Breskve operite, osušite i narežite na šnitice debljine 0,5 cm. Poslažite ih u okrugli kalup koji ste prethodno obložili papirom za pečenje i pokapajte limunovim sokom. Ovako:

Predlažem da papir za pečnje zgužvate i smočite (da, da, stavite ga pod mlaz vode bez straha) pa zatim doooobro iscijedite. Sada ćete ga moći oblikovati kako god želite. Znam da je super savjet ali nemojte zahvaljivati meni. Nisam se ja toga dosjetila ali sam zbilja zahvalna onom tko je. Ja sam na to naišla surfajući.

Upalite pećnicu da se zagrije na 180C pa pripremite tijesto.

Čokoladu i maslac otopite na pari ili jako laganoj vatri i ostavite da se prohlade. Razdvojite žumanjke od bjelanjaka pa stucite snijeg. Odložite sa strane pa stucite žumanjke sa šećerom. Ovdje samo želim napomenuti da je ovo vrlo, vrlo mala količina šećera i slobodno je možete povećati ako mislite da će vam trebati. Za neku normalnu slatkoću stavite 4 žlice šećera plus 1 vanilin. U žumanjke ulijte smjesu maslaca i čokolade pa kratko promiješajte dok se smjese ne sjedine. Na kraju rukom umiješajte mljevene orahe i snijeg. Tijesto rasporedite preko bresaka i pecite 40ak min na 180C. Probodite kolač čačkalicom da budete sigurni da je pečen. Čačkalica mora izaći čista.

Pečeni kolač pustite desetak minuta da se prohladi, izvadite ga iz kalupa (možete ga izvući skupa s papirom), poklopite tanjurom i preokrenite. Da, ovo je stresni dio, znam. Pustite ga da se skroz ohladi. Mi smo ga jeli i toplog i hladnog i moram priznati da je bio neusporedivo bolji nakon što je proveo par sati u hladnjaku.

A evo sad i jedna zanimljiva priča iz života. I to mog današnjeg. Dakle, obzirom da sam danas i osmislila i prvi put pekla ovaj kolač potpuno sam krivo procijenila vrijeme pečenja i izvadila ga iz pećnice nakon samo 20ak min. S gornje (odnosno, nakon okretanja, donje) strane se činio savršeno pečen, ali kad sam ga okrenula vidjela sam da je s druge strane potpuno sirov. Nekim čudom sam ga uspjela ponovo okrenuti natrag u kalup, dopeći do kraja i ponovo provesti proceduru okretanja. Ne pitajte.

Sve u svemu, ako zanemarimo ovaj gore opisani fijasko, jako sam zadovoljna kolačem i definitivno ću ga ponovo peći. S tim da ću idući put u tijesto dodati još i žlicu – dvije prosijanog kakaa. Pa ćemo vidjeti kako će to proći.