PEČENA PILETINA SA SUMAKOM, ZA’ATAROM I LIMUNOM

I dalje se zabavljam sa svojom novom kuharicom, Ottolenghijevom The Cookbook. Posebno me zabavlja što sam u Harissi uspjela naći sve začine koje sam tražila pa namjerno pravim jela u kojima je naglasak na njima. Tako je ova piletina sa sumakom i za'atarom bila izbor koji se jednostavno sam nametnuo. Malo sam samo odstupila od originala. Dijelom zato što nisam baš temeljito čitala recept na početku, a dijelom jer nisam imala pinjola pa sam taj dio preskočila.

Ako volite kiselo, sumak će vam se gotovo sigurno svidjeti. Jelima daje krasan kiselkasti kick. Za'atar, iako zvuči kao nešto iz Gospodara prstenova, nije ništa drugo nego mješavina sušenog začinskog bilja (sastav i omjeri variraju, ali najčešće je to timijan), tostiranog sezama i soli. Limun je limun.

Samo jelo je smiješno jednostavno za napraviti. Jedino traži da se večer prije (ili minimalno jutro prije) sjetite staviti piletinu u marinadu. Dalje se priprema gotovo samo.

Evo što vam treba:

piletina (ja sam koristila batak, zabatak i prsa)

par ljutika (ili ljubičasti luk)

2 češnja češnjaka

malo maslinovog ulja

1/2 žličice pimenta

1/2 žličice cimeta

1 žličica sumaka

1 limun tanko narezan na ploške

2 dl pilećeg temeljca ili vode

sol

papar

1 žlica za'atara

Nasjeckajte ljutiku i češnjak, dodajte im sve sastojke osim piletine, promiješajte, prelijte preko piletine i ostavite da se marinira nekoliko sati, a najbolje preko noći. 

Najbolje je da piletinu marinirate odmah u posudi u kojoj će se peći obzirom da sve skupa ide u pećnicu na 200°C, na 30-40 minuta odnosno dok piletina ne bude dobro pečena. Poslužite s prilogom po želji. Ja sam pripremila mladi krumpir pečen gotovo bez masnoće, salatu od potočarke i umak od grčkog jogurta.

Ako želite nemastan krumpir koji je hrskav izvana, a mekan iznutra, evo što trebate napraviti: narežite krumpir na ploškice (debljine oko 1/2 cm), pospite začinom po želji (ovisno o raspoloženju, ja u tu svrhu korisitim čubar, timijan ili ružmarin, a po novom i za'atar) i dodajte žlicu maslinovog ulja. Rukama sve dobro promiješajte da se krumpir obloži uljem i začinima pa ga stavite peći poslaganog u jednom redu na papir za pečenje. Posolite ga tek kad je napola pečen jer u protivnom može ispasti tvrd, a pecite ga na 200°C, po mogućnosti s upaljenim ventilatorom. Koliko dugo će se peći ovisi o tome na koliko debele šnite ste ga narezali i koliko ga želite zapeći, ali računajte da će mu trebati oko pola sata.

Za umak od grčkog jogurta pomiješajte grčki jogurt, sitno sjeckani češnjak i limunov sok u proizvoljnim omjerima.

GOTOV GODIŠNJI. ILI KAKO SE JEDU MORSKI JEŽEVI

Petnaest punih dana bez kuhinje, pećnice i Interneta. Povremeno divno, povremeno malo izluđujuće. Uglavnom se jela riba koju smo sami lovili spremljena na gradelama. Vrlo primitivno ali i vrlo, vrlo ukusno. Pomalo Robinzonski. Ali nismo jeli samo ribu. Nismo isključivi. Bilo je tu i drugih morskih plodova. Nekih uobičajenih i nekih malo manje uobičajenih. Za one koji nemaju problema sa sirovom hranom slijede upute kako pojesti morskog ježa. Pravog. Ovakvog:

Dakle. Zaronite na 2 – 3 m dubine i izronite morskog ježa. Morate paziti da izronite ženku jer od mužjaka nikakve koristi obzirom da se jede samo ikra. Ženku ćete lako prepoznati po tome što se ženke kite. Mužjaci na sebi nemaju ništa, dok ženke po sebi stavljaju vlati morske trave i svega ostalog što uspiju nasaditi na sebe. Viđala sam čak primjerke koji su na sebe uspjeli staviti ljusku drugog uginulog morskog ježa.

Znači, trebaju vam ženke. Što veće, to bolje. Kad ih izronite, raspolovite im kućicu nožem (ili kamenom ako ste baš Robinzonski raspoloženi), malo isperete u moru i izvadite ikru. Ikra su ove narančaste nakupine jajašaca zvjezdasto raspoređene unutar kućice.

Izvadite ikru, malo isperete u moru i – pojedete. Ima okus po moru i kavijaru. To je najbolji opis koji mi pada na pamet. Dakle, ako ste ljubitelji kavijara i nađete se u čistom moru – navalite! Ovo definitivno nije za svakoga pa ću razumjeti ako odlučite preskočiti.